Lun(j)ske šetnje - šuma koja ulje života daje
Datum: 01.11.2010.
Žilave grane i žuljevite ruke milenijima se sažimaju
Maslinik-spomenik prirodi i ljudskome rodu i radu, lunske ili kako domaći kažu lunjske masline, danas su već poznate u globalnim razmjerima: nekim čudom još u Kristovo vrijeme zasija se na isturenom sjevernom dijelu otoka Paga divlji maslinik. Košticu iz malih divljih plodova donesoše ptice ili neko drugo blago. Pojavom iskoristivijih kultivara žitelji počeše nacjepljivati bolje sorte na postojeće divljake i to iznad dohvata volova, koza i magaraca. Tako lunjskim «kljunom» poteče «znoj» usukanih i žilavih stabala, kojih je većina i danas živa. Gotovo četiri stoljeća svakim od njih gospodari neka od porodica s toga prostora i tako do današnjih dana.............
U najnovije doba više od milenijskih maslina-spomenika pažnju plijeni zemljište na kojem se nalaze. Iako se znade da se u maslinarskim zemljama eutanazija stare masline kažnjava i s pola milijuna eura i da se dosadašnji način gospodarenja njima pokazao dobar, jer se inače ne bi sačuvale, nove ideje pljušte na sve strane. Javna ustanova ovakva, javna ustanova onakva........
Neka se zove kako hoće, ali bitno je da lunjski maslinik ostane pod upravom lokalne lunjske vlasti i pedesetak porodica, koje su i do sada njime gospodarile, a ne pod upravom neke druge općine, države i sl, kažu vlasnici maslina, koje smo i ovih dana pratili na berbi. Što je milenijima prirodno živjelo, neka živi i dalje, a i nova, tajkunska moda presađivanja odraslih stabala posebnom tehnikom (totalno orezivanje krošnje i hormonski tretman korijena) neka se snalazi negdje drugdje.
I zaista u spontanom razgovoru mještani bez zajedljivosti ili kakva politikantstva prihvaćaju određivanje statusa lunsjkih maslina u smislu bolje zaštite i znanstvene obrade, ali kontrolu na time ne žele pustiti iz svojih ruku. Ne zbog imovinskih i materijalnih razloga nego zbog stvarnoga vjekovnog suživota s maslinikom u kojem su se rađali, živjeli i umirali, u kojem svaku grotu i svako drvo personificiraju i osobno se s njima poznaju.
Autori: Frane Polić, Rajko Polić
Zeleni-list.net















