Zagrebačka fiesta po svim nas je osjetima pomilovala

Festival u hotelu Regent Esplanade 26,27. studenoga 2010. polako ali sigurno teži prema svjetskim visinama. Broj visokokvalitetnih izlagača raste, a pravu publiku nije moglo obeshrabriti ni posebno loše vrijeme. U izvješćivanju bismo bili realni, kao što smo to načinili u najavi, kad bi naveli i opisali sve prisutne, kad bi to bilo moguće. Dobro je za znatiželjne, koji nisu vidjeli (okusili) festival, zaviriti u isto tako lijep i kvalitetan katalog, kojega vjerojatno još ima na adresi: vino.com. hr Festival je dao potku za sve ljudske osjetilne senzacije, osnovicu za nadogradnju znanja o vinima i delikatesnim jelima, društvenu atmosferu da se to sve s nekim razmjeni, te marketinški putokaz za one koji preferiraju kakvoću.

Samo neki od podjednako vrijednih
Ovdje ćemo iz rukava istresti samo neko od podjednako vrijednih primjera, ni po Dionizu (Bakhu), niti po razbarušenim osjećajima nakon zamagljenih čašica, nego uz preporuku: sami upoznavajte naša vrhunska vina i vinare, jer u dobru je vinu zdravlje i veselje, a pod čepom (kažu) istina...
Uvod u priču je bio Atelijer okusa Suhadolnikova Svijeta u čaši (hotel Antunović) na kojem je najboljim vinarom proglašeno Belje s glavnim enologom Marijanom Kneževićem, a kuharom Robert Kličković iz kastavskog restorana Kukuriku. Prije samoga Festivala, tjedan dana, Slavoniju, Baranju i Zagrebačku županiju obilazilo je desetak priznatih svjetskih novinara vinopisaca, koji su kućama otišli s mnogo lijepih vinskih mjehurića, koje bismo tek trebali vidjeti u svjetskim tiskovinama.

Vino je univerzalna putovnica
Svojom nazočnošću podržali su nas i priznanje došli odati i poznati francuski podrumi u sklopu udruge Union des Grand Crus iz Bordoa. Posebno su ih zanimala velika vinska imanja s turističkim sadržajima, pa smo ih zatekli kod Borisa Vugleca, vlasnika velebnog Vuglec brega u razmjeni iskustava – vino je zaista univerzalna putovnica.
Vino je i reginonalna odrednica, ali ne štedeći, nego nudeći svoje osobitosti, pa su se i po tome kriteriju u Zagrebu mogla steći lijepa iskustva.
Novine smo dobrih primjera iz agrara no ne možemo ne primijetiti i nešto negativno: manifestaciju je otvorio ministar Čobanković i sam vinar, te se na otvorenju primjereno i kolegijalno ponio prema izlagačima. Posve drugačije od nekih novina koje su zanemarujući izlagače (navodno dragocjen) prostor potratile nizom ministrovih fotki s čašom

Radionice privlačne i poželjne
Ivo Ivanuš je govorio o Grgićevim amerikancima. Frano Miloš o svojim dubrovačkim crnjacima. Somelijeri o čileanskim vinima. Glavni enolog Badel 1862 Dubravko Ćuk o Korlat – svjetske sorte u jedinstvenome terroiru. Franjo Francem (Agrokor vina) o iločkim arhivskim tramincima. Ivan Bušić i Dragan Humski o Kutjevo d.d. . o arhivi i perspektivi. Priča o vinima i tartufima iz Ziganteove torbe. Reprezentiranje vina i hrane: Tomislav Radić, dr. Branko Mihalj, Saša Špiranec i Branko Ognjenović. Kornel Dura o Miva Riedel čašama. Peršurić i Leko: istarski pjenušci uz gačanski kavijar.
Suhadolnikova Radionica Zlatna vina Svijeta u čaši izdvojila je jedanaest vina – probano je pet, Tomčeva amfora 2007, tri starija terana Benvenuti, Coronica, Roxandich, desertni Momjanski muškat Tasel.
Odmak od uobičajenoga bila je radionica Nikoline Ćaćić (Velebitika) i Tome Bolfana (Vinski vrh) pod nazivom Sirove strasti u vinu iliti sljubljivanje sirove hrane i vrhunske vinske kapljice. Ponuđena je crvena pašteta,   povrtni medaljončići s kremom od badema i libertin velebitika bonbončići LVB. Za ova i druga zanimljiva jela preporučena su isto tako delikatna Libertinova vina no s obzirom na bogatstvo, složenost i zanimljivost i o jednom i drugom priredit ćemo temeljitije prikaze.          Inače sirova hrana (ako se termički obrađuje onda samo do 48 stupnjeva zbog očuvanja enzima) već je cijela nauka zbog blagotvornosti za ljudsko zdravlje, a i zato što može biti gurmanski užitak.  Posebno u kombinaciji s vrhunskim vinima. Dakle uživajmo bez posljedica, uživanjem gradimo i čuvajmo svoje tijelo, pa je strast neizbježna (pisat ćemo i dalje o tim temama). Stručno u tome pomažu Tomislav i Nikolina, on s jedinstvena vinskoga brijega iznad Zlatara, a ona iz sjećanja podno  rodnoga Velebita, ali i višestrukih svjetskih (Švicarska, Engleska) škola o ljekovitoj i hranjivoj sirovoj hrani.
                                                           bit će još slika i tekstova
Au: Rajko Polić Zeleni-list.net