Vincekovo 2011.

Vincekovo 2011. Datum: 24.01.2011.

Vuglec bregom, Vinko  brije,  vinček grije...
Sveti Vinko,
mučenik, iako u životu nije imao veze s grožđem i vinom, uza sv. Juraja (23. travnja), sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja), sv. Mihovila (29. rujna) i sv. Martina (11. studenoga) jedan je od najvažnijih vinskih svetaca. Na njegov se dan prvim ulaskom u vinograd obilježava početak nove sezone. Ulazak je u vinograd svečan i simboličan, a legenda kaže da će gorice roditi prema tomu kako gospodar na Vincekovo nagrađuje i kiti trsje – obično suhomesnatim specijalitetima. Kako i kod svakoga sveca, prema meteorološkim prilikama toga dana, nagađa se o vinogradarskoj i vinskoj godini. Tako na primjer kapanje sa smrznute strjehe, osjećaj topline sunčanoga dana ili čak kupanje vrabaca u lokvici, navješćuju pune podrume kvalitetne kapljice. Za hladan sjeverni vjetar više primjeren priobalnom području, kakvo je bilo ovo Vincekovo 2011. godine, nismo našli baš nekih podataka.

Ledenice o klin objesili
Vincek brije, a vinčeko grije, reći ćemo mi, ali se od fešte ne adustaje, bar na imanjima kao što je Vuglec breg, jer stimulativni i prateći sadržaji dovoljno su atraktivni, da bi se i više toga od malo studeni moglo pretrpjeti. Blagotvoran je bio veliki oganj sa žarom za pečenje kobasica na štapu, gdje su već gošće prokomentirale „robu“ kojoj gazda Boris Vuglec kiti trsje (i odgovor očekuje). Odgoovor vinograda Borisu vjerojatno je već unaprijed znan, jer o vrhunskoj agrokulturi i podrumarstvu ciljanom na visoku kakvoću vina se radi. Med gošćama o domaćim, žarom opaljenim kobasama međutim konsenzusa nije bilo. Cure su  pokazale  zavidno bogatstvo kriterija i (pr)ocjena. Možda i zbog toga što se ovdje samo pravi oblizeki i  na daljem jelovniku mogu očekivati. Od mesa iz lodrice, zagorske (bremenite) juhe, povrćem špikane pečenke, povrća s roštilja, vrlo primjerenoga i starinski način napravljenog deserta kukuruzne zlevanke i drgih sadržaja nekadašnje seoske, a sada smočnice turističkoga sela Vuglec breg u kojoj je malo ledenica a dosta drvenih polica i klinova.

Nove vinske kuće, vino kući vraćaju
Kako su se nakada na Vincekovo u kletima, drvenim kvrgama zasijavale male željezne peći gašpari,  da bi se hodočasnici nakon vižitacije vinograda okrijepili i zgrijali, tako su i gosti Vuglec brega udružili svu energiju u lijepom restoranu i apartmanima smještenim u drvene soske kuće. Ne vjerujemo da je nekome nedostajalo topline....
Koliko vruće, a koliko mlako će odjeknuti "a tempo" vijest o formiranju jedinstvene  udruge (saveza)  za promižbu hrvatskoga vina tek ćemo znati u budućnosti. Sigurni smo  da u križaljki svjetskoga tržišta, marki, količina i cijena Vuglec breg ima svoje stvarno ovozemaljsko, a ne neko deklarativno mjesto. I hvala sv. Vinku i društvu da je takvih mjesta u Hrvatskoj ve više,  a  da mlada uljuđena  publika  u otkrivanju čarobne hrane-vina,  za pojmove delanci, tudumi, pićoti i ine patvorine iz prošlosti,  ne će morati ni znati.

Autori: F.i R. Polić   Zeleni list

Vincekovo 2011 - Vuglec breg Borisa Vugleca Vincekovo 2011 - Vuglc breg Borisa Vugleca Vincekovo 2011 - Vuglec breg Borisa Vugleca Vincekovo 2011 - Vuglec breg Borisa Vugleca Vincekovo 2011 - Vuglec breg Borisa Vugleca Vincekovo 2011 - Vuglec breg Vincekovo 2011 - Vuglec breg Vincekovo 2011 - Vuglec breg Vincekovo 2011 - Vuglec breg Vincekovo 2011 - Vuglec breg