Povrće zaraženo bakterijama

Povrće zaraženo bakterijama Datum: 06.06.2011.

Nije svaki izmet organsko gnojivo


Iako nismo novina koja izvješćuje ili komentira, nego samo donosimo dobre primjere iz proizvodnje biljaka životinja i hrane, odnosno suživota čovjeka s prirodom, u vezi afere „povrće i E-coli“ dopustit ćemo si nekoliko,  ajmoreć laičkih naglasaka........ 
Kao i s prethodnom pričom - prestarjelo meso, prvo se javljaju političari, smiruju javnost, prave predstave pred kamerama, garantiraju za domaće proizvode i sl, zatim ponetko od državnih službenika iz ustanova, koje se ne bave problemom izravno, otkrije neku toplu vodu, koju onda mediji razvlače u nedostatku pravih informacija. Jer današnji izdavači ne šalju ekipe na teren (Španjolska, Njemačka) i sl. Sami mediji naprave salatu improvizacija po principu krušku pod njušku, u koju je „netko rekao“ – ja sam jučer jeo krastavce, pa mi ništa nije bilo i td. 
Oni koji su zaduženi i plaćeni iz proračuna za taj posao, razne inspekcije, najslabije se javno oglašavaju, a još manje o svome konkretnom djelovanju: gdje je i što pregledano, gdje je analizirano, što je nađeno, koja je roba i otkuda uvezena, gdje se sada nalazi i sl. Smatramo da potrošači (porezni obveznici) imaju pravo na informaciju, ali i na edukaciju.....
Nekada su nas učili da se ocat stavlja u dobro opranu salatu, kao zaštita od patogenih mikroorganizama, danas se jede prijesna u sendvičima. Razvijeni svijet može si priuštiti ekološku ili organsku hranu sa stajnjaka, ali svježi izmet s neke farme (zamislite kokošju) pun medikamenata i infekta nije prevrelo organsko gnojivo. Ako još dođe u zaštićene prostore zbog slatkih cijena ranoga povrća s toplih obala, a na hladnome sjeveru, s puno vlage i topline, pravo je čudo da epidemija nema više. Sjetimo se slična je situacija bila s kravljim ludilom, jer su bolesne ovce spaljivane na navodno 300 stupnjeva C pa mljevene u koštano brašno za hranu životinja. 
Higijena u proizvodnju hrane ulazi u 18. i 19. stoljeću. Stariji se sjećaju primitivnih ali efikasnih metoda deratizacije životinjskih nastambi i gospodarskih prostora. U povrtnjaku se rabio fermentirani stajski gnoj ili kompost, a ljudski izmet nije dolazio u kontakt s vrtnim gnojivom. Danas (opet mediji) donose, kako se u 3. mileniju negdje za proizvodnju povrća (češnjak) koristi ljudski izmet. Hoće li profit presuditi, da se i plemenita ideja ekološke, pa onda i održive proizvodnje, zagadi ljudskom halapljivošću i inspekcijskom neučinkovitošću. 
Ova naša pretpostavka da svaki izmet nije i organski gnoj i priče o krastavcima u Njemačkoj, beznačajne su u odnosu na potencijalna zagađenja u velikim prirodnim prostorima kao što su mora, oranice, šume. Otvoreno tržište diljem planeta otvara i mogućnost prenošenja i rasađivanja mikroflore, na koju neke populacije jesu, a neke nisu navikle. To stvara i nove sojeve bakterija, te su neke toksične u raznim fazama razvoja, primjerice stvaraju toksine u pupanju ili klijanju (botulizam) i sl. O tihim ubojicama, poput zagađenja viškom dušika (nitrati-nitriti-slobodni radikali) da se i ne govori. Zato se o ovakvim događajima najprije treba oglasiti odgovorna struka, a političari nakon toga, pametnim odlukama zaštiti svoj narod, bilo da su povrćari ili konzumenti. 
Krastavce (iz svoga vrta)  jeo:  Rajko Polić