Željko Baljkas ljubimce kaktuse “ugradio” u temelje kuće

Geodeta po struci, svjetski putnik stjecajem okolnosti i istinski zaljubljenik u biljke i životinje Željko Baljkas majviše je ljubavi ipak posvetio kaktusima I drugim sukulentima. Toliko da ih je I u temelje kuće u Zaprešiću, uvjetno rečeno ugradio. Kako se kaktusima, nakon ljubavi na prvi pogled s jednim malim kupljenim prije 30 godina, bavi dugo i neki su već veliki I teški za mobilne posude, gospodin Baljkas je u novoj kući odlučio ugraditi bazen sa supstratom I zemljom ispod ostakljene verande………..bolje ni sami kaktusi nisu mogli zamisliti.
-Kaktusi su poseban svijet, a posebice ako ih doživiš i u kućnome uzgoju i u prirodnim ekološkim uvjetima u zemljama otkuda potječi, kaže ponosni uzgajivač. Fascinantna je njihova gotovo filozofska  “strpljivost” da dočekaju pravi trenutak “oživljavanja”, cvjetanja, ili reprodukcije. Tako sam počeo učiti, najviše iz čeških I njemačkih izvora, otkuda danas (kuća Kohres) nabavljam I sjeme, neko sitno poput prašine, pa ih mnoge  sam i sijem i razmnožavam.
Lithopsi su sukulenti u južne Afrike gotovo ustovjetni kamenčićima među kojima rastu, a sa suncem otvaraju lijepe cvjetove. Visoki su cereusi, “puničina stolica” echinocactus grussoni puna je bodlji, “starčeva glava” cephalo cereus senilis liči na prastare domoroce na planinskome vjetru, tu su I “rezevoari za vodu”, koji u svojim podzemnim dijelovima skladište tekućinu, koja je u pustinji nekada spašavala ljude. Raritetni su primjerice oni koji sporo rastu, pa su desetke puta manji od nekih svojih vršnjaka….
O uzgoju: sijanje je posebna vještina, a temperature, zalijevanje i općenitpo ekološki uvjeti prava su znanost,  jer je oko toga puno zabluda. Rekli bismo, najbolje je “rasti” s kaktusima, pa ako ništa drugo, od njih se mnogo  nauči, kao što je i gospodin Baljkas.
Kaktusima se divio: Rajko Polić