SRETAN JUKIĆ: SMILJE LEGALNO I ILEGALNO

SRETAN JUKIĆ: SMILJE LEGALNO I ILEGALNO Datum: 04.11.2015.

Oko smilja nema milja pa Jukić dokaze dostavlja poliiciji, ali traži i učinak inspekcije zaštite okoliša

Sada već svjetski značajan proizvođač eteričnog ulja samoniklog bilja s težištem  na smilju koje ima visoku cijenu i stigmu eliksira za besmrtnost kože i dalje neumorno radi na ukazivanju na neusklađenost zakona o zaštićenome bilju i njegovog provođenja na terenu. Tako jj i nama donio video marerijale (i snimke automobilskih registracija) s terena gdje se prakticira novo pustošenje.

Nova pošast je iskopavanje grmova smilja s korijenom i formiranje staništa na privatnim parcelama, Udruženi registrirani berači to bilježe, slikaju i dostavljaju policiji, pa će i službeni podaci, posebice s otoka dovesti do ilegalnih prerađivača i švercera.

Legalni berači, koji sada apstiniraju očekuju uvid i u učinak inspektora MZO., kaže Jukić.

Život nisu „paligrafi“

Reakcije oko smilja potakli su vašeg reportera na zaključak, da državna vlast često ima različit stav o sivoj ekonomiji, te je zbog socijalnog mira nekad dopušta,  a ako se okomljuje,  sankcijama onda je o uglavnom prema uredno registriranima o kojima ima podatke. Isto tako javnost je često po zapadnjačkom modelu licemjerna pokrećući akciju za spašavanje kakva kućnog ljubimca u široj socijalnoj sredini gdje, primjerice majka nema šalicu mlijeka djetetu za doručak. Može li se to riješiti „paligrafima“ kako narod zove paragrafe ili (sada evropske) zakone? I provodi li se primjena tih zakona efikasno i dosljedno na terenu, kao što državne vlasti iz svojih ureda obećavaju.

 U ovom slučaju da vlast štiti  pionira, velikog proizvođača (ako je u biznisu čist kao što tvrdi) i poslodavca brojnim nezaposlenima Sretana Jukića, koji zagovara određeni način eksploatacije samoniklog smilja čime je proizvodnju mnogostruko povećao. No po njemu to su samo promili resursa tog nacionalnog blaga od kojega (samoniklog bilja) mnoge države i regije žive. Ili, s druge strane da identificira i sankcionira ilegalne destilerije i njihove putove na svjetsko „također ispod kože krvavo“ tržište da nam ne sruši vrijednost Bogom i Mediteranom danog nacionalnog blaga.

Neophodna je i znanost, ne da bude paušalno „antiprotivna“, nego da educira kako uzimati floru i faunu iz prirode. Jer neće valjda seljak  kraj šume drvo i gljive kupovati u šoping centru, a primorac smrznute uvozne (neobično debele) inčune poput nas nedavno.

Nedostaje samo reda a ne flore i faune

Usporedimo to s dirljivom, a slikovitom izjavom pionira ekološkog vinogradarstva i gospodina na vinskoj sceni Ivana Enjingija da za kunu daje bačvu   prvoklasne odležane lozovače onome tko plati trošarinu (problem su skladišta), dok se „šećeruša“ ilegalno peče po šupama i u dekorativnim bočicama prodaje po sajmovima uglavnom kao voćni likeri. „Paligrafi“?

Ovaj isti reporter je prije 35 godina radio reportažu o tisućama koza Dalmatinske zagore i životu uz njih, ali su mu u statističkom uredu rekli, da koze ne postoje – jer zabranjene su zakonom. Danas svaka evropska zemlja ima (uglavnom iste) zakone o zaštiti samoniklog bilja prilagođene mikro ekološkim područjima pa i mi, samo ih treba dosljedno provoditi. Je li štetočina skupljač otpadnih kovina ili onaj koji odreže kilometar pruge ili dalekovoda pa proda na otpadu?

Kolega mi je vidio na Rabu „trku“ policije i ilegalnih berača, te čuo općenito negativne komentare ostalih na trajektu o toj dopunskoj (čitaj: većini preživljavajućoj) djelatnosti. Sada se postavlja logično „paligrafsko“ pitanje: kuda putuje „očerupano“ smilje što trebaju ustanoviti oni čije plaće „čerupaju“ proračun, te bi li na taj način djelovao legalizirani proizvođač kojem je u cilju dugoročni biznis zaštićen od hiperprodukcije na njivama (uglavnom stranaca) čiji će  se proizvodi na svjetskoj sceni pojaviti na policama „hrvatskoga zlata“ možda mu, nezaštićenome rušeći cijenu.

Ili, je li u Japan iz Jadrana po visokoj  cijeni odlazi domaći plavoperi tunj ili iz Atlantika dotegljeni tovljenici do čijih imena vlasnika najčešće nije moguće doći, ali je sigurno da s tunjevinom ne ponesu i izmet tih „morskih prasaca“. To opet pokriju „paligrafi“. r polić