Baby beef – hrvatski san,

koji je ponegdje postao stvarnost

"Zemljišta Mihalinčevih mirišu po stajskom gnoju, a dvori s klaonicom po svježem mesu"

Daleko bi nas odvela priča o hrvatskome baby beefu. Za one mlađe: to meso sočno i slatko poput maslaca, masovno se i iz Hrvatske izvozilo u Evropu. Na tisuće i milijune grla mlade junetine posebne kakvoće nastale po formuli: hrvatski simentalac + domaća hrana = prvorazredan izvozni proizvod. Svjetski kupci bili su probirljivi, birala se ženska telad, a škartirali su se čak hermafroditi, koji su se mogli otkriti samo po neznatnim promjenama jednoga mišića. Junad se za razliku od današnjih 600 do 800 kilograma obrađivala s 400 kila. Bila su to vremena, ali mnogi nisu to znali. Osvijestit će ih tek agresorski rat i privatizacija, pa razvoj događanja,  sve do uvoza mesa, dakako, posve drugačijega od nekadašnje hrvatske junetine.
Hrvatski se san o hrvatskoj junetini nije međutim rasplinuo u mjehuriće baš svugdje. Obitelj Mihalinec iz Pušćanske Dubrave kraj Zaprešića to nije smjela niti dopustiti jer su njihovi snovi vezani generacijski, od dede Štefa, koji je domaćim mlijekom baratao u kantama do tate Marijana, koji pozna svako dvorište u zagrebačkoj i okolnim županijama otkuda se može polučiti tele za tov, do sinova Štefa i Nikole, koji sofisticiranim strojevima rukuju bolje nego dvorišnim alatima.
Tu je sada ona «kvaka»: tko uspjeva i čiji je proizvod marka ili brend. Mihalinci nisu u raznim udrugama, ne natječu se za projekte i ne ulijeću grlom u kredite, ali se rađaju s genom za dobro gospodarsko ponašanje ili držeći junčića za rogove. Po toj svojoj formuli ne mogu uzgajati tri tisuće bikova, ali zato žive od tristo tovljenika, gnojeći čak kuruzu i ječam vlastitim stajnjakom jer je jeftiniji od kutinskog umjetnjaka. Ne forsiraju prirast i kronometarski tajming tova, a to se opet vidi na prerezu odreska, ne oskudijevaju u kabastoj hrani, koja daje arome.
Svojim sjajnim mesom najčešće opskrbljuju privatne mesnice gdje su na pitanje o podrijetlu spremni uvijek istaknuti: to vam je domaće, od Marijana Mihalinca. Ne tvrdimo da je to brend, ali meso samo za sebe govori, naravno onima koji, nisu prešli na neki deklaracijski «esperanto» s rokovima trajanja svežeg mesa na desetke, pa i stotine dana. Nije li to onda još jedan naš dobar primjer...
Mihalinci obrađuju polja za vlastitu stočnu hranu, opslužuju blago u štalama i vode modernu vrlo urednu klaonicu. Svi muški i ženski članovi obitelji rade, ali uz nekoliko zaposlenika, nevelik je broj djelatnika na tako velikom kompleksu. Mnogi se tu dogovori i bez jedne riječi postignu.

Autor: Rajko Polić   Zeleni-list