LUŽNICA - riznica duha i prirode

LUŽNICA - riznica duha i prirode Datum: 12.03.2010.



Nova frizura za starce hrastove
Dvorac Lužnica
u Šibicama, sastavnom dijelu Grada Zaprešića, kao i okolne šume, polja i savske naplavine vrlo je vrijedan prirodni kompleks, ekološka cjelina i spomeničko središte nadomak same metropole.
Dvorac sa stotinama jutara plodne zemlje i šuma vlasništvo je Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, poznatih naših milosrdnica iz Frankopanske ulice u Zagrebu, na čijim web stranicama o imanju možete čitati detaljno. Spomenimo samo da su milosrdnice (svojevremeno vlasnice i voditeljice bolnice u Vinogradskoj ulici) imanje kupile teško zarađenim novcem i isplatile između dva svjetska rata i to, koliko je znano u Trstu. Njima nije bila potreba dvorac, nego veliko poljoprivredno imanje. Potreba za njim nastala je zbog potrebe za vlastitom hranom u samostanima, bolnici i školama koje su vrijedne sestre vodile, te za prehranu beskućnika i siromaha, koji i danas kucaju na njihova vrata.

Nakon otimačine sačuvana većina zemlje
Otimačina imovine poslije II svjet. rata pogodila je i njih, pa je znano kako su mlađe i sposobnije oblačile civilne oprave i radile po (posebice vojnim) bolnicama, a nerijetko i u građevinskim poduzećima kao radnice ili pisarice (ekonome). Pravda je zadovoljena devedesetih povratkom imovine, a izgradnjom novog samostana u parku, dvorac postaje Duhovni centar Marijin dvor u kojem se održavaju duhovne obnove i seminari iz duhovnog života crkvenih službenika i  građana. Rasporedi i teme seminara također su lako dostupni na web i recepciji Marijina dvora, kojim rukovodi s. Miroslava Bradica.

Nakon izgradnje dvorca polovicom 18. stoljeća, a vjeruje se na temeljima još starijeg kaštela, formira se park s jezerom, pretežno hrasta lužnjaka, graba, bukve, ali i ponekim egzotama. Po kubaturi neka stabla izgledaju i starija od spomenutih tristotinjak godina, kao da su pripadala starijoj nastambi. U parku u tepisima rastu proljetnice šafrani, ljubice, visibaabe i jaglaci, a za ostalo cvijeće tijekom godine brinu sestre milosrdnice.

Park važan kao i dvorac
Stari park zahtjeva brigu i obnovu, pa smo u Lužnicu i navratili zbog «friziranja» najstarijih (dotrajalih) stabala što su obavili vješti i tehnički opremljeni radnici zagrebačkog holdinga-poduzeća Zrinjevac. Prakticira se reducirati krošnju na način da se najprije odstrane bolesne grane, a onda i dio krošnje, koji težinom destabilizira ili naginje cijelinu ili preopterećuje korijen.
Park je prije desetak godina poharala i ljetna oluja. Pijavica je, u promjeru metarske hrastove zavrćala u trešće, pa će i u naše vrijeme vjerojatno nešto biti dosađeno za buduća stoljeća. Hrast lužnjak, procjenjuje se, raste i tisuću godina.

U ekološkom i poljoprivrednom smislu svakako je zanimljiva lužnička cjelina hortikulture, kvalitetenih šuma i poljoprivrednih parcela, koje su još u 19. stoljeću bile drenirane mrežama perforiranih keramičkih cijevi zbog odvodnjavanja. Na tom su terenu u komunizmu uspješno radili i poljorivredni kombinati sa stotinama rasnih krava i hektarima sočne djeteline, kao kraljice krmnoga bilja. Danas bi, uz duhovnu djelatnost u dvorcu, na imanju bila poželjna osmišljena ekološka proizvodnja, koju krhke opatice ne mogu provesti same. Najmanje bi bila poželjna urbanistička grabež u kojoj bi profitirali samo lakomi građevinski mešetari.
Imanje Lužnica od Duhovnig centra Marijin dvor do bogatoga parka otvoren je i za javnost, ali prigodno za raznih manifestacija i proslava i po tjednome rasporedu.
Tekst i slike: Rajko Polić
Zeleni list

radnici na teleskopima - frizeri su za hrastove štetočine su u polstoljetnome grebu - tisuće metara kanala načinile sada je teret stablu manji - kao i opasnost za prolaznike i stara platana i tulipanovac za ruku se drže- - na tulipanovca kavalira platana se malo naslonila, pa desetljećima već drži se cjelovito evo toga drvenog prijateljstva - koje je održalo platanu na životu dvorac lužnica prije je bio samostan, a nakon izgradnje novog samostana u istome parku preuređen je u - Duhovni centar, koji uzima staro ime Marijin dvor lužnicu su kao centar posjetile već mnoge grupe - pa i ovi budući mladi svećenici ako netko bude pisao povijest redanajteže će mu biti nabrojiti čime su se sestre sve bavile - od umjetnina, suvenira, čajeva, prirodnih ljekova do raznih intelektualnih vještina popjedinih milosrdnica starije sestre su tradicionalno gajile poljodjelstvo i sve poslove gospodarstva od traktora do pravljenja matala - mlađe su glazbenice, profesorice, novinarske, računalni operateri. Bez oba smjera red ne bi bio to što jest dvorac posjeti i Jelačićevo plemstvo, ali ne realno nego teatralno - za vrijeme ljetnih priredaba